Humac, 8. lipnja 2009. (Vicepostulatura) – Hercegovačka franjevačka provincija nikada nije prestala tragati za svjedočenjima o okolnostima pogubljenja i posmrtnim ostatcima svojih pobijenih članova. Činila je to i u komunističko vrijeme, pa makar noću pred nosom milicije, kao što je bilo u slučaju fra Maksimilijana Jurčića. Zahvaljujući tome u posljednje vrijeme identificirana su četvorica hercegovačkih franjevaca. Najprije je identificiran fra Melhior Prlić (30. prosinca 2005.), nakon njega identificirani su fra Zdenko Zubac (27. listopada 2006.) i fra Julijan Kožul (15. siječnja 2007.). Posljednji identificirani je fra Maksimilijan Jurčić (27. travnja 2009.).
Evo njegova kratkog životopisa. Rođen je 9. listopada 1913. u Ružićima. Roditelji su mu: Jozo i Matija r. Ćorluka. Franjevački habit obukao je 29. lipnja 1932. na Humcu. Vječne zavjete položio je 2. srpnja 1936. u Mostaru, a za svećenika je zaređen, također u Mostaru, 2. srpnja 1936. Kad su ga komunisti uhitili 28. siječnja 1945., službovao je kao pomoćnik učitelja novaka i župni vikar na Humcu. Najprije je bio zatvoren u tamnici u Ljubuškom, a onda je, prilikom bijega komunističke vojske pred braniteljima Širokog Brijega, zajedno s 40-ak civila odveden prema Vrgorcu gdje su svi poubijani na 2 različita mjesta.
Fra Maksimilijana Jurčića komunisti su ubili s još 5-oricom, najvjerojatnije civila. Po trojicu su ih pokopali u 2 škrape, na lokaciji Belića gumno, lijevo i desno od puta koji vodi prema vrgoračkom polju. Vrgorčani su čuvali uspomenu na njihovo pogubljenje i zahvaljujući živoj svjedokinji Mandi Erceg, koja je to prenijela i na svoje potomstvo, uspjelo se doći do mjesta gdje bi vrijedilo početi istraživati njihova posljednja počivališta. Vlasnici zemljišta nisu imali ništa protiv pa su radovi započeli 11. listopada 2008. U ime Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« (Vicepostulatura), na čijem je čelu vicepostulator fra Miljenko Stojić, vodio ih je član povjerenstva Vicepostulature za istraživanje i prikupljanje građe fra Ante Marić, koji je inače vodio i iskapanje drugih pogubljenih franjevaca. Ispred Odjela za patologiju i sudsku medicinu KBC Split (Patologija) stručni dio otkapanja vodila je prof. dr. Marija Definis Gojanović. Pomagao je i arheolog Tihomir Glavaš. Svojim sudjelovanjem u otkapanju doprinijeli su i mjesni župnik fra Petar Vrljičak, gradonačelnik i saborski zastupnik Boris Matković, načelnik policijske postaje Ivan Kalajžić te sudac Županijskog suda u Splitu Stanko Grbavac. O svemu je opširno izvijestio portal Vicepostulature www.pobijeni.info. Nakon što su 17. listopada završeni radovi tijela su prenesena na Patologiju u Split. Budući da su kosti bile previše trošne, postupak identifikacije zahtijevao je mnogo više vremena nego inače.
Svakako treba spomenuti da su sve nabrojane identifikacije obavljene na Patologiji u Splitu. Učinili su to prof. dr. Marija Definis-Gojanović, prof. dr. Davorka Sutlović i njihovi suradnici. Postupak identifikacije pobijenih hercegovačkih franjevaca dotični su obradili u stručnom članku i objavili u poznatom stručnom časopisu Croatian medical journal, a i u knjizi koju je uredio fra Ante Marić Tragom ubijenih hercegovačkih franjevaca. Članak je pobrao najviše stručne ocjene i ušao kao nastavno gradivo Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Inače, identifikacija fra Melhiora Prlića (30. prosinca 2005.) prva je identifikacija Patologije u Splitu, odnosno na prostorima bivše Jugoslavije, posmrtnih ostataka nekoga iz vremena II. svjetskog rata te je to početak današnjeg studija forenzike na Sveučilištu u Splitu.
