• Naslovnica
  • Uvod
  • Pobijeni
  • Odjek u puku
  • Povijesne
    okolnosti
  • Pronađeni
    predmeti
  • Događanja
  • Izdavaštvo
  • Stručna djela
  • Zaglavlje
  •  
    Četvrtak, 18. listopada 2018. |
     
    Prethodne vijesti
     
     
    Široki Brijeg, 3. listopada 2018. (Lucijana Kožul) – Drugi dan 100. obljetnice prve mature na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji s...
     
     
     
     
    Široki Brijeg, 2. listopada 2018. (Lucijana Kožul) – S početkom u 9.30 danas je u samostanskoj dvorani na Širokom Brijegu...
     
     
     
     
    Široki Brijeg, 25. rujna 2018. (Lucijana Kožul) – Došavši na pusto ozemlje Širokog Brijega, franjevci su tu...
     
     
     
     
    Široki Brijeg, 18. rujna 2018. (Vicepostulatura) – Želeći njegovati spomen na 66 hercegovačkih franjevaca koje su kao nevine...
     
     
     
     
    Široki Brijeg, 12. rujna 2018. (Lucijana Kožul) – Novinarka radiopostaje Deutsche Welle Vera Soldo objavila je 11. rujna 2018. na...
     
     
     
     
    Vaganj, 1. rujna 2018. (Lucijana Kožul) – Danas je na Vagnju, između Sinja i Livna, održana sv. misa zadušnica za mnogobrojne...
     
     
     
     
    Vaganj, 27. kolovoza 2018. (Lucijana Kožul) – U subotu 1. rujna održat će se sv. misa zadušnica za civilne žrtve koje su...
     
     
     
     
     
    Bile, 11. kolovoza 2018. (Lucijana Kožul) – Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizama: komunizma, nacionalsocijalizma i...
     
     
     
     
    TITO JE SVOJIM UBOJICAMA U ŠIROKOME BRIJEGU DAO ODRIJEŠENE RUKE
     
    Četvrtak, 15. veljače 2018. | čitanja: 343
    Pošalji članak e-poštom    Ispiši članak
     
     

    Zadar, 15. veljače 2018. (Mate Primorac / Hrvatski tjednik) – Hercegovačka franjevačka provincija teško je stradala po svršetku Drugog svjetskog rata, brojni su franjevci odvedeni, ubijeni i bačeni na nepoznata mjesta, a neki od njih i spaljeni, poput franjevaca na Širokome Brijegu. Može se reći da se od toga strašnog zločina Crkva u Hercegovini nije oporavila do danas. Već nekoliko godina u Širokom Brijegu održavaju se »Dani pobijenih hercegovačkih franjevaca«. U povodu održavanja sjećanja na umorene fratre, razgovarali smo s vicepostulatorom, fra Miljenkom Stojićem, koji je dobar dio svog života posvetio potrazi za posmrtnim ostatcima svoje braće franjevaca i povijesnim okolnostima koji su doveli do toga zločina.

    Puk Širokog Brijega i Hercegovine u velikom broju još se jedanput prisjetio hercegovačkih franjevaca koji su ubijeni i spaljeni u samostanskom vrtu u Širokom Brijegu. Prošle su 73. godine od toga nezapamćenog zločina, no do danas još nisu pronađeni svi posmrtni ostatci 66 ubijenih franjevaca iz Hercegovačke provincije ubijenih tijekom zime i proljeća 1945.?
    Ta su vremena očito bila teška. Samo je jedan naš franjevac ubijen prije završnog jugokomunističkog napada na Široki Brijeg (1942.), drugi je ubijen na njegovom početku, odnosno početkom studenoga 1944., a ostala 64 fratra ubijena su od siječnja do kolovoza 1945. Najteže je stradao Široki Brijeg. Iz njegove samostanske zajednice ubijeno je 30 fratara, kao i još 4 na njegovom ozemlju. Tko god je tih dana tu bio u habitu nije uspio preživjeti.

    Jugokomunistima je namjera bila potpuno uništiti Široki Brijeg kao vjerski, obrazovni i nacionalni simbol. Poglavito su na meti bili fratri i njihova glasovita klasična gimnazija, a onda i puk Božji. Uspjeli smo do sada otkriti da su jugokomunisti za nekoliko dana, koliko im je trebalo da vojno pregaze Široki Brijeg i odu prema Mostaru, napravili 330 većih i manjih masovnih grobnica i stratišta. Neki bivši partizani su nam i svjedočili da su ovdje imali odriješene ruke 48 sati nakon bitke raditi što hoće. Strašno!

    Činimo sve da pronađemo posmrtne ostatke još 32 fratra, ne štedeći se u isto vrijeme u pronalaženju i posmrtnih ostataka civila pobijenih s njima. Trenutno pokušavamo locirati jednu jamu na Biokovu sa 60-ak civila i fratara dovedenih u veljači 1945. sa Širokog Brijega.

    Nekoliko ste puta dosad u svojim javnim istupima istaknuli kako je za ubojstvo vaše braće franjevaca odgovoran Josip Broz Tito?! Postoje li konkretni dokazi koji upućuju na to? Tko je osobno vodio napad na Široki Brijeg i samostan?
    Pođemo li od činjenice da je partizanski pokret bio oružano krilo KPJ, a OZNA i KNOJ obavještajno-represivna tijela, razvijana po uzoru na sovjetski NKVD, više je nego očito na kome leži puna zapovjedna i politička odgovornost. Povijesne činjenice su očite, a one kazuju da je na čelu KPJ-u, NOVJ-a i OZN-e bio osobno Josip Broz, s tim da je u njegovo ime OZNA-om upravljao Aleksandar Ranković. To je karakteristika totalitarnih sustava koji su imali jasno zacrtanu piramidalnu strukturu, što je KPJ nedvojbeno bila. Stoga, pitanje zapovjedne i političke odgovornosti više je nego očito. Pitanje, pak, krajnjih izvršitelja nešto je sasvim drugo. Oni su voljom provoditelja revolucionarne ideje dobili uloge koje su dobili. Ne zaboravimo ni tajnu depešu Fitzroya Macleana od 8. veljače 1945. u kojoj između ostaloga kaže da mu je Tito nedavno rekao da će »drastično« kazniti franjevce u BiH. Na svjetlo dana iznio ju je i u stručnom članku protumačio naš mladi nadareni povjesničar Vladimir Šumanović.

    Povijesni dokumenti kazuju da je nakon operacije Bura (27. - 29. siječnja 1945.) Tito u zapadnu Hercegovinu uputio 8. dalmatinski korpus, 12. hercegovačku brigadu i dijelove KNOJ-a. Zapovijedanje operacijom preuzeo je osobno, što je bilo suprotno dotadašnjoj vojnoj praksi i nije se nikako svidjelo Glavnom štabu NOVJ-a Hrvatske. Tako bar kažu arhivski dokumenti.

    Kad je u pitanju zapovjedna odgovornost na razini 8. dalmatinskog korpusa ona svakako leži na tadašnjem zapovjedniku, španjolskom borcu generalu Petru Drapšinu, Srbinu iz Vojvodine, i političkom komesaru Bošku Šiljegoviću, Srbinu iz okolice Prijedora. Pri svemu ovomu važno je kazati da se ubojstvo franjevaca u samostanu dogodilo u zoni odgovornosti 11. dalmatinske brigade, zločin u Mostarskom Gracu u zoni odgovornosti 2. proleterske brigade, što snažno kompromitira uloge tadašnjih zapovjednika tih brigada Ivana Guve i Brune Vuletića, kasnijeg dugogodišnjeg vojvode sinjskih alkara kojeg se Viteško alkarsko društvo još nije odreklo. Istodobno, fratre iz mostarskog samostana odvela je skupina pripadnika 12. hercegovačke brigade, na čelu s povjerenikom Ozne Brankom Branom Popadićem.

    Zanimljivo je također istaknuti da je tijekom dvodnevnih napada samostanska crkva na Širokom Brijegu topničkim projektilima izravno pogođena 304 puta. Analizom zapovjedi uočeno je da je crkvu kao vojni cilj već u pripremnoj zapovjedi, rađenoj na IZM-u u Imotskom, označio štab 8. korpusa što nedvojbeno ide »na dušu« Petra Drapšina i njegovih najbližih suradnika Peke Bogdana, Ante Biočića i Boška Šiljegovića. Stoga je Crkva na Širokom Brijegu klasični primjer prekomjernog granatiranja.

    Zanimljivo je isto tako da se kasnije, putem različitih partijskih pamfleta, optuživalo franjevce da su navodno pucali na partizane sa zvonika i polijevali ih vrelim uljem. Međutim, za ove je sumanute optužbe ključno kako su u štabu 8. korpusa, još kod pisanja pripremne zapovjedi znali da slijedi »operacija s vrelim uljem« pa su stoga crkvu i samostan odredili kao vojni cilj još dok su 11. dalmatinska i 1. proleterska brigada bile na putu prema zapadnoj Hercegovini.

    Hrvatski političari često dolaze i obilaze samostan u Širokom Brijegu, pogotovo u predizborno vrijeme?! Jesu li neki od njih pomogli da se sazna istina o ubijenim franjevcima i pronađu posmrtni ostatci?
    Samostan kao crkvena ustanova na dostojan način treba primiti svakoga čovjeka, pa tako i svakog političara. Ako to ne zlorabe, nije važno što su određeni češći u predizborno vrijeme. Neka se pomole na grobovima pobijenih, neka razmišljaju što im Crkva poručuje kako bi se trebali ponašati u svojoj službi narodu. Tad će biti i otvoreniji pomoći nam u traženju istine oko pobijenih. Znamo da to države s obje strane granice ne čine kako treba, ali pojedinci na raznim razinama vlasti itekako pomažu te im ja ovom prilikom od srca zahvaljujem. Ne smijemo samo galamiti na političare, trebamo biti konstruktivni, moliti se za njih i pokušavati im otvoriti oči za prave vrijednosti.

    Crkva u skoroj budućnosti namjerava ubijene franjevce proglasiti mučenicima. Kad se to može očekivati?
    Bilo kakve rokove odrediti, gotovo da je nemoguće. Mogu samo reći da sam zadovoljan kako sve ide svojim tijekom, odnosno da smo pribavili dosta potrebnih dokumenata i svjedočenja iz prve i druge ruke. Puno je važnije od rokova da ljudi čiste svoju svijest, što se ne može učiniti preko noći. Tu važnost dobro su znali oni koji su prilikom otkopavanja pronađenih posmrtnih ostataka, Matić i Grujić, nastojali to što prije učiniti i strpati ih u novu masovnu grobnicu, bez ozbiljnog istraživačkog pristupa i bez sprovoda kakav je uobičajen u našem narodu.

    Veliki ste zagovornik lustracije, kažete da se ne vode rasprave o prošlosti zbog prošlosti, nego zbog budućnosti. Zašto se u Hrvatskoj, po Vama, nije provela lustracija? Vjerujete li u to da bi se ona ipak mogla dogoditi ili je kasno za to?
    Svi oni koji vole Hrvatsku ili svoju domovinu trebali bi biti, kako kažete, veliki zagovornici lustracije, odnosno rasvjetljavanja određenih procesa ali i životopisa određenih osoba s ulogama u totalitarnom sustavu.

    U ratu tim se pitanjem nije bilo moguće baviti, trebalo se najprije obraniti od velikosrpske agresije. Ali bilo je to i zlatno vrijeme za jugokomuniste da shvate što su radili i da se sami lustriraju, tj. pokaju se i odluče služiti domovini i svome narodu. Međutim, neki su to učinili, neki nisu.

    Koncem devedesetih procesi su krenuli u suprotnom smjeru, a nakon 3. siječnja 2000. određene su političke opcije otišle toliko daleko da su, uz novu jugoslavenizaciju Hrvatske, otvoreno zagovarali i provodili lustraciju onih koji prethodno nisu njih lustrirali.

    Do novog zaokreta dolazi nakon oslobađajuće presude generalu Gotovini. Situacija koju na političkoj sceni imamo nakon toga pokazuje da se centrifugalne i centripetalne sile nalaze u svojevrsnoj pat poziciji.

    Ipak, niti unatoč takvoj situaciji nema mjesta očaju. Svakodnevno se pojavljuju novi dokumenti i nove činjenice koje lustriraju tzv. partijsku istinu i glavne protagoniste jednopartijskog totalitarnog sustava. Ostavimo taj dio posla struci i nemojmo se baviti novim konstrukcijama. Političke i stručne ocjene vremenom će postajati sve jasnije i dalje od davno zacrtane tzv. partijske istine. Te procese nikakva sila ne može zaustaviti. Poduprimo ta nastojanja svojom molitvom.

     
     
    Priložena datoteka:
    tito-odrijesene-ruke.pdf
     
     
     
    Komentari na članak:
     
    Trenutno nema komentara.
     
    Napišite komentar:
     
    Vaše ime:
    (obavezno)
    Vaša e-adresa:
    (obavezno)
    Komentar:
    Unesite riječ "POTVRDA" za verifikaciju:
     
     
     
    Google Translate
    Google-Translate-English Google-Translate-Deutsch Google-Translate-Italiano Google-Translate-Espanyol Google-Translate-Francais Google-Translate-Polski
     
    Powered by
     
    Vezane vijesti
     
     
    Utorak, 07. veljače 2006. | čitanja: 2990
     
     
     
    Četvrtak, 13. ožujka 2008. | čitanja: 2687
     
     
     
    Četvrtak, 20. svibnja 2010. | čitanja: 2785
     
     
     
    Ponedjeljak, 01. studenoga 2010. | čitanja: 2459
     
     
     
    Četvrtak, 04. studenoga 2010. | čitanja: 2302
     
     
     
    Srijeda, 02. veljače 2011. | čitanja: 3078
     
     
     
    Nedjelja, 06. veljače 2011. | čitanja: 2240
     
     
     
     
     
    Petak, 25. ožujka 2011. | čitanja: 2202
     
     
     
    Četvrtak, 31. ožujka 2011. | čitanja: 2470
     
     
     
    Petak, 15. travnja 2011. | čitanja: 1636
     
     
     
     
    Najave
     
    24/10/2018. | 19.00
    Mjesto: Zagreb