Đakovo, 19. svibnja 2009. (IKA/TU) – Nakon 64 godine, na istome mjestu gdje su nakon 17. travnja 1945. komunisti/partizani počinili zločine, u prigodi Dana grada Đakova, u đakovačkoj župi Svih Svetih u subotu 16. svibnja otkriven je spomenik žrtvama komunizma Đakova i Đakovštine »Glava koja tone«, a obilježava najveću masovnu grobnicu u Đakovštini, koja do danas nije istražena – Župnu livadu u središtu Đakova. »Glava koja tone« rad je akademskog kipara Antuna Babića iz Vinkovaca, a predstavlja nastavak izložbe »Žrtve Bleiburga i Križnog puta«, koju je Hrvatski državni sabor organizirao 1998. u Zagrebu. Stoga se na dan kada se obilježava sjećanje na žrtve Bleiburga s ovoga mjesta podsjećamo na sve žrtve komunizma, ne samo u Đakovu, već i na svim križnim putovima, rekao je voditelj programa, Marko Slobođanac iz Budrovaca.
Dekan i župnik Tomislav Ćorluka predvodio je molitvu za sve nedužne žrtve i blagoslovio spomenik i grobište, a nakon svečanosti njegova otkrivanja služio je misu zadušnicu u crkvi Svih svetih. U propovijedi se, između ostaloga, podsjetio kakva su vremena bila do prije 20 godina, što je kao tadašnji župni vikar naše župe i sam osjetio na svojem vlastitom primjeru, kao i mnoštvo naših svećenika, bogoslova i redovnica, koji su tada bili građani drugoga reda.
Svečani program otvaranja spomenika započeo je »Lijepom našom«, a nakon toga uzvanike je pozdravio Ivo Tubanović, predsjednik Hrvatskoga društva političkih zatvorenika Podružnice osječko-baranjske i predsjednik đakovačkoga Ogranka, koji je podsjetio da u toj masovnoj grobnici još uvijek leži osamdesetak žrtava, rekavši da je 14. travnja 1999. državna Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava sastavila o tim zločinima i ovom grobištu zapisnik, a neki od članova komisije su među nama. Komisija je 2001. ukinuta, pa je to grobište do danas ostalo neistraženo. »Upravo to nas pogađa i vrijeđa – činjenica da i danas, 64 godine poslije, još uvijek neki nastoje zabranjivati ovakve skupove i prikrivati zločine komunizma skrivajući se iza tzv. 'antifašizma', što je nedopustivo. Zločin je zločin, bez obzira tko ga počinio. Fašizam i nacizam bili su zlo, no njihovi vođe su osuđeni. Komunistički režim je također bio totalitarni režim u kojem su počinjeni strašni zločini nad nedužnim ljudima i neistomišljenicima, no nitko do današnjega dana nije osuđen«, rekao je Tubanović.
Uzvanicima se obratio i predsjednik središnjice Hrvatskoga društva političkih zatvorenika iz Zagreba Alfred Obranić, te dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba prof. Šimun Penava. Obojica su pohvalili dugogodišnji rad i nastojanja HDPZ-ova Ogranka Đakovo, od tiskanja dvaju žrtvoslova, pa sve do podizanja spomenika žrtvama komunizma Đakova i Đakovštine.
Dr. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik Hrvatskog instituta za povijest i voditelj znanstvenog projekta »Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću«, istaknuo je da je »komunistički obračun sa stvarnim i pretpostavljenim protivnicima bez razlike, institucionalan ili izvaninstitucionalan, u tijeku Drugog svjetskog rata i u poraću, bio masovan i nemilosrdan«. »Represija i zločini nad poraženima i neprijateljima činjeni su na temelju donesenih odluka, uredaba i zakona ili izravnog ili neizravnog naloga sudionika partizanskog pokreta i članova KP Jugoslavije. Istodobno su česta pojava i izvansudske represije i zločini. Masovne likvidacije 'neprijatelja' 1945. izvođene su očito na temelju prethodnih odluka najužeg partizanskog/partijskog vodstva, uključujući i Josipa Broza Tita«, rekao je Geiger.
Osvrnuo se i na činjenicu da je pojave »čišćenja« bilo i u zapadnoj Europi, ali je ono provođeno sudskim i upravnim mjerama. U Jugoslaviji je taj proces bio bitno drukčiji, jer je masovna ubojstva neposredno poslije rata organizirala i izvela država, a ne osvetoljubivi pojedinci ili skupine.
Spomenik su otkrila djeca žrtava komunizma – Kata Bičanić r. Đanić iz Đakovačkih Selaca i Mladen Đaković iz Đakova.
