Sarajevo, 4. lipnja 2009. (B. Đukić / Katolički tjednik) – Unatoč tome što je posljednji rat učinio svoje i raselio ih diljem Hrvatske i inozemstva, Garevljani su se i ove godine, 31. svibnja, okupili na obilježavanje obljetnice stradalih nakon Drugog svjetskog rata u Burića štali.
Molitva za stradale započela je opijelom kod mjesta pogibije, a misno slavlje kod Burića štale predvodio je preč. Luka Keserdžić, ekonom Vrhbosanske nadbiskupije, uz sumisništvo četvorice svećenika.
Istina se ne da sakriti
U prigodnoj propovijedi preč. Luka je istaknuo kako je od ove nepravde, od te mržnje i vremena kada nitko nije smio ni reći ništa o njima, napokon došlo vrijeme kada se smije javno govoriti o nevinim žrtvama. »Danas smo se došli pokloniti ovim ljudima, ovim nevinim žrtvama nepravde«, rekao je preč. Keserdžić, dodavši kako se prije nije smjelo ni raspitati za te žrtve a kamo li govoriti o njima. Napomenuo je kako je unatoč tome bilo onih koji su ipak krišom dolazili i molili za ove ljude. »Svjedoci smo nedavnih vremena koja su prošla. Svjedoci smo pokolja, žrtava, progonstava i svega što se događalo. Na svim stranama čudimo se i oplakujemo svoje. U čovjeku pomalo vapi ta pravednost ne da bi drugome vratila isto, nego da odgovara za ono što je činio«, zapazio je preč. Luka, pitajući se bismo li imali hrabrosti zatražiti oproštenje od žrtava ako smo pasivno ili aktivno umiješani na bilo koji način u njihovu smrt.
Po završetku misnog slavlja nazočnima se obratio garevački župnik vlč. Filip Brajinović pozvavši mještane da olako ne prodaju kuće te da ne zaborave svoj Garevac, ali ni ove nevino stradale žrtve.
Pod misnim slavljem pjevao je zbor studenata laika Vrhbosanske katoličke teologije pod ravnanjem prof. Nike Luburića.
Trajni podsjetnik
Štala u selu, za one koji prvi put dolaze u Garevac, ni po čemu posebna. Možda se jedino zapitaju zašto pored nje gore svijeće i zašto djeluje tako prazno, a krov i prozori na njoj obnovljeni. Međutim, ulazeći unutar nje svatko za trenutak zastane vidjevši na zidovima popise više stotina nevinih žrtava. Tek tada i onome koji prvi puta dolazi ovdje postaje jasna strahota i veličina ovog zločina. U razgovoru s garevačkim župnikom vlč. Filipom dobili smo potvrdu da se ovaj zločin ne će lako zaboraviti i nestati negdje u povijesti, budući da je vidljivo kako roditelji već od malena djecu dovode ovdje kod Burića štale, pričajući im, na njima razumljiv način, o stradanjima njihovih djedova i pradjedova, pričajući im o zločinu koji se ne smije zaboraviti. Kao trajni podsjetnik za sve nove naraštaje ostat će obnovljena Burića štala i imena poubijanih koja su istaknuta na njezinim zidovima.
Ubijeni na prijevaru
Prema informacijama, koje su dostupne na stranici www.garevac.net, u predvečerje 24. svibnja 1945. hrvatski vojnici su se na nagovaranje i čvrsto obećanje partizanskih vlasti da im se ne će ništa dogoditi, predali nedaleko od Odžaka. Nakon što su odložili oružje, dovedeni su u Burića štalu u Garevac, te nakon što je njih nekoliko pušteno na slobodu, njih preko 450 bez suđenja i presude poubijani su na mučki način. Prva skupina odvedena je u šume izvan sela, njih stotinjak, te su na zvjerski način ubijani raznim predmetima, a onda bačeni u jamu. Druge dvije jame pripremljene za tjelesa ostalih osuđenika ostale su prazne, jer je te noći naišlo nevrijeme, a počinitelji zločina morali su svoje žrtve ostaviti polumrtve i pobjeći. Sljedećih je dana drugu jamu zamijenila rijeka Sava, a treću rijeka Bosna.
