Split, 8. studenoga 2009. (Saša Horvat / Slobodna Dalmacija) – U samostanskoj crkvi u Širokom Brijegu 29. studenoga ove godine bit će pokop fra Maksimilijana Jurčića, kojega su partizani krajem siječnja 1945. likvidirali u Vrgorcu. Nećak ubijenog, novopostavljeni predsjednik Nadzornog odbora posrnule Podravke Ljubo Jurčić, za Slobodnu Dalmaciju prvi put progovara o tom zločinu.

Kako se na vašu obitelj odrazilo fra Maksimilijanovo ubojstvo?
To je bio dodatak na tragediju koju je moja obitelj proživljavala, jer se tada nije znalo ni za tri njegova brata koja su nestala u ratu. Dvojica se nikad nisu javila, a treći se nakon nekog vremena javio iz Argentine.
           Cijelu tu situaciju gledam preko majke Milke, za koju je to bilo najteže. Ona je i svoju krv dala za DNK analizu kad su pronašli tijela.

Spominje li ga se obitelj kroz priču?
Sjetimo ga se od situacije do situacije, kad se priča o ljudima iz tih vremena. Pričamo o tom naraštaju, o ratnim događanjima, bilo da se govori o Crkvi ili o vjeri. Mislim da je on bio i ostao jedini fratar iz moje obitelji. Ljudi koji su rođeni dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća bili su svjedoci i oni pričaju o njemu. Kažu da je bio humanist i duhovan čovjek.

Kako gledate na činjenicu da još postoje neotkopana tijela? Mislite li da se šuti o tim zločinima, kako smatra fra Miljenko Stojić iz Vicepostulature?
Ni moji nisu htjeli govoriti o progonu. U ljude je ušao strah. Tako i kad sam insistirao na tome da dođe ujak iz Argentine, obitelj je bila protiv, jer su mislili da ti ljudi još uvijek postoje. Želim reći da se pritisak koji je stvorila socijalistička Jugoslavija njima urezao u mozak. To je tragedija koja je žalosna i teška – bila je šok onda, ali i dandanas.

No, i dalje postoje neotkopana tijela?
Možda je financijski razlog u pitanju. Što se tiče mene, ne vidim razloga da se te stvari ne stave na mjesto, i radi kostiju i radi humanosti.

Fra Maksimilijana su ubili partizani, a vi ste u SDP-u?
Moja je socijaldemokracija bliska socijalnom nauku Crkve, tako sam odgojen, za razliku od desnih koji isključivo insistiraju na tradiciji, za tradicionalne su vrijednosti, dok sam ja za reforme. Kod mene je humanost na prvome mjestu i ponosan sam što sam Hrvat. Odgojen sam u Crkvi i bio sam kum više od sto puta.

Nastavak, odnosno čitav članak možete pročitati na stranicama Slobodne Dalmacije ili u pdf obliku ako kliknete ovdje.