Zagreb, 19. veljače 2010. (Damir Šimić / hrsvijet.net) – Šest i pol desetljeća partizanski povjesničari u svojim pamfletima pokušavaju na različite načine pronaći opravdanja za zločine koje su postrojbe, kojima su i sami pripadali, počinile nad nedužnim hercegovačkim franjevcima.
Među nekolicinom komunističkih »znanstvenika«, od kojih su neki godinama bili visokopozicionirani djelatnici OZNE i KOS-a, ističu se imena partizanskih oficira koji su se u vrijeme tih stravičnih zločina nalazili na ključnim položajima u postrojbama u čijim su se zonama odgovornosti ti zločini i dogodili.
Među tim ideološki obojenim »znanstvenicima« svakako se ističe prijeratni zemljoradnik iz Imotskog Milan Rako. Kao ratni politički komesar zloglasnog Antunovićevog 4. bataljuna, iz sastava 11. dalmatinske brigade, Rako je bio izravnim svjedokom zločina u kojima su, zajedno s pripadnicima postrojbi KNOJ-a, sudjelovali i neki pripadnici »njegove« matične postrojbe.
U jednom od svojih brojnih pamfleta, na temu događanja na Širokom Brijegu, pompozno nazvanog »Mostarska operacija«, pisanog za potrebe jednog partijskog seminara, Milan Rako je na 21. stranici napisao i ovo: »Žestoka borba se nastavlja u crkvenim zgradama. Neprijatelj se služi manastirskim i gimnazijskim inventarom kao sredstvima za zaklon. Posebno efikasno gađa neprijateljski "protokolac" iz zvonika Crkve. U manastiru otpor pružaju i pojedini fratri izmešani sa ustašama i nemačkim vojnicima. Sa manastirskih prozora naše borce u jurišu, fratri polijevaju vrelim uljem…«
Ostatak teksta pročitajte na stranicama portala ili u pdf obliku.
