Zagreb, 19. svibnja 2010. (Zvonimir Despot / Večernji list) – U Kumrovcu se priprema velika neoboljševička i neokomunistička parada Titu u čast koju su (čak) odlučili zaobići aktualni predsjednik Josipović i bivši Mesić, što je organizatore jako ražalostilo. Bit će tamo i prosvjed, ali koji također ne može polučiti ništa dobroga, jer se među prosvjednicima uvijek nađu i oni koji su apologeti ustaša. A bilo kakav apologetizam komunizma i ustaštva, komunizma i nacizma i fašizma ne vodi nikud, to je samo za osuditi.

No dok su nacizam i fašizam, a time i ustaštvo, javno osuđeni, ali mnogi i sudski, a još više izvansudski, komunistički zločini i zločinci ostali su bez suda i osude. Kako smo iz dana u dan svjedoci neprestanih pokušaja posve nerazumnog i neargumentiranog rehabilitiranja Josipa Broza Tita, treba stalno upućivati na povijesne činjenice. Da ne ostane samo na meni, ovom prilikom čitateljima prepuštam da pročitaju članak kolege dr. Tomislava Vujeve, povjesničara koji je u srpnju prošle godine na Katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču obranio disertaciju iz povijesti o temi »Kolaboracija ili ograničena lojalnost? Historiografske diskusije oko zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i katoličkog klera u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941. – 1945.)«. Njegova disertacija prvi je rad na njemačkom govornom području koji se bavi problematikom Katoličke crkve u Hrvatskoj u vremenu 1918. – 1945., a u njoj su predočeni i brojni dokumenti dosad nepoznati zapadnoeuropskim čitateljima koji se tiču odnosa katoličke crkvene hijerarhije i tadašnjih državnih vlasti. Vujeva je nedavno sastavio predavanje baš na temu Titove odgovornosti za zločine, koje mi je ustupio kako bi bilo dostupno i čitateljima ovoga bloga, na čemu mu zahvaljujem. Umjesto bilo kakvog dodatnog komentara, evo kako razmišlja dr. Vujeva, neopterećen bilo kakvim ideologijama.

Ostatak članka pročitajte ili na stranicama portala ili u pdf-u.