Zagreb, 24. svibnja 2010. (hrvatski-fokus.hr) – Ivo Josipović bi svoju moralnost i stupanj političke iskrenosti i odgovornosti pred vlastitim narodom mogao pokazati i na Širokom Brijegu. Zajedno s Borisom Tadićem, naime, Ivo Josipović se u sjeni stoljetnoga širokobriješkog hrasta može pokloniti i svetoj žrtvi dvanaestorice širokobrijeških mučenika, koji svoje živote izgubiše samo zbog vjere u Boga i pripadnosti svome hrvatskom narodu. Ne napominjem slučajno Široki Brijeg i smrt nedužnih franjevaca u ovom kontekstu. Sa sigurnošću se, naime, znade da dio odgovornosti za njihovu smrt, na sebi nose nekadašnji bliski partijski suradnici nekih bližih srodnika današnjega hrvatskog predsjednika.
Predsjednikovi drugovi su ubijali hercegovačke Hrvate
Drugi dio odgovornosti leži na njihovim partijskim i partizanskim šefovima iz Srbije: Petru Drapšinu, Bošku Šiljegoviću, Boži Božoviću, Dušanu Koraću i Aleksandru Rankoviću. Ovakvom jednom moralnom gestom, izrečenom u ime svojih sunarodnjaka odgovornih za ovaj zločin, Tadić i Josipović bi, istodobno, pokazali da im je svaka žrtva jednaka. Istodobno, ovakvim moralnim činom Ivo Josipović bi dao iznimno snažnu političku poruku prestanka daljih podjela unutar hrvatskog naroda.
Hoće li uistinu Ivo Josipović smoći dovoljno snage i krenuti ovim putem, pokazujući tako da sinovi hrvatskih partizana i ustaša nisu ništa krivi za zločine koje su njihovi roditelji počinili zbog zaslijepljenosti, svatko svojom, ideologijom? Teško je u to vjerovati! U tom slučaju Josipović bi otvoreno pokazao da je Tuđmanova ideja pomirbe jedini siguran put opstojnosti Republike Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda!
Ostatak članka pročitajte ili na stranicama portala ili u pdf-u.
