Zagreb, 28. lipnja 2010. (Damir Šimić / hrsvijet.net) – Žitelji mnogih naših gradova ni danas ne znaju gotovo ništa o neobilježenim masovnim stratištima iz II. svjetskog rata koja se nalaze u njihovoj neposrednoj blizini. Jedno od takvih mjesta zasigurno je hercegovački gradić Čapljina. Prema izjavama živućih svjedoka, u samom središtu današnje Čapljine nalaze se, čak, dva stratišta koja skrivaju tajnu mnogih ljudskih sudbina, žrtava komunističkog terora u Hercegovini.

Jedno od tih stratišta nalazi se na mjestu današnje robne kuće. Na tome mjestu, koje se nalazi u neposrednoj blizini »Duhanske stanice«, ranije je raslo jedno stablo brijesta. Upravo po tom stablu čitav je taj predio zvan Brist.

Prema iskazima i danas živućih očevidaca ratnih i poratnih događanja oficiri OZNE i KNOJ-a ovo su stablo koristili za vješanje svih onih u čiju su odanost komunističkom režimu i Jugoslaviji posumnjali. Ti svjedoci kazuju kako je za okončanje života na tom »bristu« bila dovoljna i jedna prijava, pa makar i anonimna, o suradnji s »okupatorom«.

U neposrednoj blizini tog brijesta postojalo je nekoliko iskopina u koja su ubacivana tijela obješenih. Znajući za ovu masovnu grobnicu, čapljinski su komunisti, još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, donijeli odluku o izgradnji robne kuće upravo na tom mjestu.

To je, ujedno, razlog da će do otvaranja ove masovne grobnice, kao i ekshumacije tijela koja se u njoj nalaze, teško doći.

Druga masovna grobnica nalazi se u neposrednoj blizini današnje crkve sv. Franje. Prema određenim procjenama, u toj masovnoj grobnici nalaze se tijela 117 osoba, a prema svemu sudeći jako su veliki izgledi da upravo ta masovna grobnica skriva i posmrtne ostatke fra Petra Sesara, nekadašnjeg župnika u Čapljini.

Tragajući za podatcima o ubojstvu fra Petra Sesara (1895.), na službenim stranicama Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, pronađoh da su ga »početkom veljače 1945. partizani nekamo odveli iz župnog stana. Vratili su ga noću u zvonik, podmetnuli mu strjeljivo u džepove i ubili ga pod izlikom da je bio naoružan.« Kao nadnevak njegove smrti uzima se 2. veljače 1945.

Prije nekoliko mjeseci, tragajući za nekim drugim podatcima, slučajno sam u dvjema »partizanskim« knjigama otkrio neke detalje, zahvaljujući kojima, kako se čini, tajna ubojstva fra Petra Sesara, napokon, može biti razriješena.

Ostatak članka pročitajte ili na stranicama portala ili u pdf-u.