Zagreb, 12. kolovoza 2010. (Zvonimir Despot / Večernji list) – Nedavno je u Njemačkoj objavljena knjiga »Deutschland und seine Kroaten / Vom Ustaša-Faschismus zu Tudjmans Nationalismus«, bivšeg dopisnika njemačkog ARD-a iz Beograda, Moskve i Washingtona, Ulricha Schillera, koja po svom sadržaju velikim djelom podsjeća na bivšu jugoslavensku historiografiju. Ova konstatacija ne treba nikoga iznenaditi iz razloga, što su izvori za pisanje ove knjige njemačkom novinaru najvećim dijelom bili neki od bivših dužnosnika jugoslavenskih tajnih službi.

Autor je posebice »opterećen« temama, kao što su viša i niža katolička crkvena hijerarhija, nastojeći objasniti ulogu hijerarhije u vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega, što mu na koncu ipak nije uspjelo. U kontekstu govora o višoj i nižoj crkvenoj hijerarhiji, Schiller posvećuje najveću pažnju franjevcima, odnosno franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu, gdje su, prema tvrdnji autora (bez ikakvih argumenata), franjevci zajedno s ustašama pružili otpor partizanima 1945.

Osim crkvene hijerarhije, Schiller zalazi i u problematiku vjerskih prijelaza. Međutim, on to obrađuje jako površno, bez arhivskih istraživanja, koja su za to nužna.

Za vjerske prijelaze autor citira jedan dokument, i to onaj od 7. studenog 1941. u kojem se mostarski biskup Mišić uvelike žali na događaje koji su se u »posljednje« vrijeme zbili na području njegove biskupije. Naravno, autor ovdje izbjegava, svjesno ili nesvjesno, jednu vrlo bitnu činjenicu, a ta je, na koga se to biskup žali, jer Mišić u samom dokumentu spominje čak i prezime, odnosno vjersku pripadnost onih koji vrše zločine nad pravoslavnima. Schiller prelazi preko ove činjenice. Međutim, za historiografa ili za svakoga koji to želi biti, nužno je razlučiti u dokumentu »bitno od nebitno«, a to njemački novinar nije napravio.

Ostatak članka pročitajte ili na stranicama portala ili u pdf-u.