Dubrovnik, 25. listopada 2008. (IKA) – »Zločinci su crveni« naslov je tribine koja je u petak, 24. listopada 2008., održana u Samostanu sv. Klare u organizaciji Družbe »Braća hrvatskog zmaja« Zmajskog stola u Dubrovniku, u povodu obilježavanja obljetnice žrtava na Daksi (1944. – 2008.). Predavač je bio prof. dr. Josip Jurčević uz domaćina mr. Ivana Mustaća, pročelnika dubrovačkog zmajskog ogranka. U glazbenom dijelu programa sudjelovao je Kvartet »Sorkočević«.

Mr. Mustać je u pozdravnom govoru istaknuo kako je na Daksi među ubijenima bilo i petero članova Družbe Braća hrvatskog zmaja među kojima i nedavno pokopani dubrovački gradonačelnik dr. Niko Koprivica. Iznio je podatak da je u komunizmu u dubrovačkom kraju mučki ubijeno 750 ljudi, a na Daksi 36, što je jedan od pokazatelja kako je komunizam ipak bio zločinački sustav. »Komemoracija žrtava na Daksi ima svoj smisao jer dobronamjerni ljudi traže pravo na istinu, na osudu nalogodavaca i izvršitelja zločina«, rekao je dr. Mustać i dodao: »Bez osude zla prijeti ponavljanje istoga zla. Dužni smo svake godine obnoviti sjećanje na žrtve Dakse i zbog toga jer se oko nas širi izvrtanje teza. Svi znamo da je u Jugoslaviji bio na vlasti komunizam, a na čelu je bio komunistički glavar. Sada nam se servira, umjesto osuđenog komunizma, drugo ime, a to je antifašizam. Na taj način otima se svima nama civilizacijska naša baština jer smo svi mi kao i naši očevi – antifašisti«. Objašnjavajući pojam antifašizma predavač je istaknuo: »Antifašisti su bili oni divni popovi glagoljaši našega dalmatinskog krša i otoka koji su ispijali fašistički ricinus i sačuvali hrvatsko ime, oni divni istarski svećenici na čelu s velikim Milanovićem koji su očuvali hrvatsko ime i hrvatsku Istru…«. Rekavši kako su se prema njima pobjednici partizani nakon što su osvojili vlast ponijeli, mr. Mustać se zapitao: »Tko su to onda pravi antifašisti: oni koji su čuvali hrvatsko ime i bili zato proganjani ili oni koji su upravo te koji su čuvali hrvatsko ime i hrvatsku baštinu osuđivali na smrt?«. Zaključio je kako se na toj tribini ne govori govorom mržnje. »Mi osuđujemo svaku mržnju i svaki zločin i pozivamo sve miroljubive ljude da osude nedemokratsku ideologiju, jer je to jedini zalog za trijumf pravde i istine. Znamo da se to ne nameće snagom oružja ili snagom ideologija, to se može dogoditi samo snagom Duha koji obraća srca«, zaključio je dr. Mustać.

Dr. Josip Jurčević se u svom predavanju zapitao kako su razmišljali oni koji su ulaskom partizana u Dubrovnik 18. listopada 1944. mogli počiniti stravične zločine nasuprot stoljetnoj dubrovačkoj kulturnoj i civilizacijskoj baštini. Ustvrdio je kako to ni za Dubrovnik ni za Hrvatsku ne zna, jer nije istraženo. Pročitao je ushićeni opis toga dana iz pera uvodničara vijesti Glasila Narodnooslobodilačkog odbora Dubrovnika iz tog vremena suprotstavivši mu surovu stvarnost istog dubrovačkog jutra u kojem je uhićeno 300 građana. Rekavši kako je Daksa samo jedno od 1.300 hrvatskih stratišta, predavač je spomenuo kako ih se 700 nalazi diljem Hrvatske, 500 u Sloveniji, pedesetak u BiH, što nije konačan broj jer još nisu poznate grobnice u smjeru Srbije, Bugarske i Rumunjske, tamo gdje su se protezali krajevi križnih putova. Naglasio je kako je najmasovnija grobnica Hrvata u šumi Tezno pokraj Maribora u Sloveniji gdje je u protutenkovski rov bačeno više od 20.000 ljudi, većinom Hrvata. Dr. Jurčević je također govorio o komunističkom sustavu o kojem se govori da je bio human i dobar, što je glavna neistina koja se danas širi Hrvatskom. Na temelju istraživanja komunističke literature i njihove arhivske građe dr. Jurčević je ustvrdio da iz njih nedvojbeno proizlazi da je komunizam najveći zločinački sustav u idejnom, teoretskom smislu koji je ikad postojao. Komunizam je sam sebe predstavljao kao upravljački, politički sustav koji nema nikakve veze s bilo kakvim povijesnim upravljačkim sustavima. Nije priznavao ništa vrijednoga što je u povijesti nastalo, proglašavajući to neprijateljskim, nečim što treba uništiti ako se nije uklapalo u komunistički svjetonazor, rekao je predavač dodavši kako se pri tom išlo do razine estetike i umjetnosti. Na razini politike komunizam je zagovarao da se može isključivo uspostavljati nasilnim revolucionarnim, a ne mirnim putem, kazao je dr. Jurčević objašnjavajući da revolucionarnim putem označava nasilje bez ikakvog formalno-pravnog i ćudorednog ograničenja. Komunizam je sam sebe predstavljao najradikalnijim, najžešćim, najvećim diskontinuitetom s dotadašnjom poviješću. Njegovi kadrovi morali su pokazivati bezgraničnu ljubav prema partiji i pokazivati bezgraničnu mržnju prema svemu onome što su smatrali neprijateljskim. Govoreći o komunističkom govoru mržnje dr. Jurčević je, uz ostalo, pročitao stihove pjesme »Mrzimo vas« Ivana Gorana Kovačića po kojem i danas najveća hrvatska nagrada za književnost nosi ime, a što je velika sramota za Hrvatsku.

Dr. Jurčević je u zaključku ustvrdio kako bi u Domovinskom ratu bilo manje žrtava da se znalo na vrijeme za zločine iz 1944. – 1945., potkrijepivši to činjenicom da je većina lokaliteta iz nedavnog i II. svj. rata ista. Naglasio je kako treba poučiti mlade naraštaje o svemu što se događalo, jer oni nemaju nikakvih iskustava, a izloženi su raznim pritiscima. Treba ih poučiti ljubavlju sa znanjem, a ne mržnjom. Inače smo ih osudili na ponavljanje Bleiburga, Daksi, Orsula i ostalih stratišta Hrvata, zaključio je predavač.