• Naslovnica
  • Uvod
  • Pobijeni
  • Odjek u puku
  • Povijesne
    okolnosti
  • Pronađeni
    predmeti
  • Događanja
  • Izdavaštvo
  • Stručna djela
  • Zaglavlje
  •  
    Subota, 29. travnja 2017. |
     
    Prethodne vijesti
     
     
    Fra Miljenko Stojić suvremeni je hrvatski franjevac, književnik i novinar rođen 1. lipnja 1960. u Dragićini kod Međugorja. Školovao...
     
     
     
     
    Široki Brijeg, 27. ožujka 2017. (Josipa Vukoja) – U izdanju Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i...
     
     
     
     
    Zimska jutra na otoku Ugljanu počnu nečujno. Sunce se nježno podigne iz mora, tiho, bez najave ptica, i tada slobodno ušeta u Mirkovu...
     
     
     
     
    Pogledaj u zvijezde gore iznad Brijega i vidjet ćeš nešto neobično u njima: k'o nijemi svjedoci istine o našim fratrima. Na...
     
     
     
     
     
    Na Širokom Brijegu ponosno se uzdiže kamena ljepotica. Iako udarana mnogim nevoljama, ona i dalje ponosno stoji i prkosi vremenu. Počiva...
     
     
     
     
    Mučenici koji su dali svoj život za vjeru i za sve nas važan su dio naše prošlosti. Njihova smrt pod strašnim okolnostima...
     
     
     
     
    Zamišljam kako u samostanu, u večernjim satima, odzvanja uobičajena molitva. Na stolu skromna večera. Širokim Brijegom...
     
     
     
     
    Bez njihove vjere ne bi bilo ništa, dali su dušu za svoj grad i svoj narod. Održali su vjeru u svome narodu i...
     
     
     
     
    U RIMU PREDSTAVLJENA KNJIGA »SVJEDOCI VJERE. OSOBNA I KOLEKTIVNA ISKUSTVA KATOLIKA U SREDNJOISTOČNOJ EUROPI POD KOMUNISTIČKIM REŽIMOM«
     
    Četvrtak, 09. ožujka 2017. | čitanja: 161
    Pošalji članak e-poštom    Ispiši članak
     
     

    Rim, 9. ožujka 2017. (IKA) – Na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu sinoć, u srijedu 8. ožujka, predstavljena je knjiga »Testimoni della fede. Esperienze personali e collettive dei cattolici in Europa centro-orientale sotto il regime comunista« (Svjedoci vjere. Osobna i kolektivna iskustva katolika u srednjoistočnoj Europi pod komunističkim režimom), koju je uredio Jan Mikrut, svećenik Bečke nadbiskupije i profesor crkvene povijesti na Gregorijani.

    Uz prof. Mikruta, o knjizi su govorili kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetih, mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH i o. Nuno da Silva Gonçalves, SJ, rektor Gregorijane. Predstavljanje je moderirao o. Marek Inglot, SJ, dekan Fakulteta povijesti i kulturnih dobara Crkve na Papinskom sveučilištu Gregoriana.

    U knjizi, kojoj je predgovor napisao bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn, više od pedesetak autora iz raznih zemalja srednjoistočne Europe obrađuje i predstavlja svjedoke vjere, žrtava komunističkog sustava. Između ostalih, u knjizi se nalazi desetak članaka koji obrađuju stradanja biskupa, svećenika, redovnika i redovnica na području današnjih republika Hrvatske te BiH.

    Kardinal Amato govorio je o vrijednosti i važnosti mučeništva, počevši od prve Crkve do danas. Pohvalio je autora knjige za veliki pothvat prikupljanja mnogih svjedočanstava stradanja svjedoka vjere u zemljama srednjoistočne Europe koje su se do jučer nalazile pod komunističkim režimom. Potom je pojedinačno istaknuo neka imena mučenika komunističkog i drugih totalitarnih sustava 20. stoljeća što ih je Crkva proglasila blaženima u razdoblju otkada se on nalazi na čelu Kongregacije za kauze svetih, tj. od 2008. do danas. Između ostalih spomenuo se i hrvatskih blaženika: Drinskih mučenica, Miroslava Bulešića, biskupa Iasija u Rumunjskoj Antona Durkovica, koji je hrvatskog podrijetla, te 38 albanskih mučenika nedavno proglašenih blaženima među kojima su i dvojica Hrvata.

    Biskup Vukšić govorio je o stradanjima i strašnim mučeništvima hrvatskih vjernika, svećenika, te redovnika i redovnica u BiH i Hrvatskoj. U razdoblju od 1941. do 1952. ubijeno je oko 160 svećenika, 55 vjernika-laika, bogoslova i sjemeništaraca. Kroz isto vrijeme, stradalo je također vrlo mnogo običnih vjernika – vojnika i civila. Njihov točan broj još uvijek nije utvrđen, ali je u svim biskupijama u republikama Hrvatskoj i BiH u tijeku postupak izrade popisa svih tih žrtava koji se radi pod vodstvom zajedničke »Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij«. Postoje pouzdani podatci i svjedočanstva da je mnogo stradalih osoba iz Hrvatske i BiH život završilo kao pravi kršćanski mučenici, ali je do sada postupak kanonizacije pokrenut i doveden do beatifikacije samo za Alojzija Stepinca, pet časnih sestara Drinskih mučenica i Miroslava Bulešića, no ozbiljna istraživanja započela su također u drugim biskupijama i redovničkim zajednicama. Do pada komunističkih režima, tema njihovih žrtava bila je strogo zabranjena a svaki spomen predstavnici vlasti radikalno su kažnjavali. Uspomena na njih najčešće je preživljavala ljubomorno čuvana u katakombama tajnih i tihih uspomena. Kasnije, nakon uspostave demokracije, u Crkvama podrijetla pojavila su se razna izdanja posvećena ovim žrtvama i njihovu svjedočenju za vjeru. A s izdanjima na drugim jezicima, poput ovoga, dotični svjedoci bivaju ponovno pronađeni, javno predstavljeni i otkriveni također na Zapadu koji je imao sreću da nije morao na ovakav način iskusiti totalitaristički progon. »Otkriti ih i predstaviti ih bila je naša ćudoredna obveza, jer zaboraviti ih bio bi neoprostiv grijeh. Ustvari, svaka Crkva koja bi pala pred napašću da zaboravi vlastite svjedoke vjere i možebitne junake svetosti, unaprijed bi samu sebe osudila da bude mala Crkva«, snažno je naglasio mons. Vukšić.

    U trenutku u kojem je govorio o važnosti »mjesnih mučenika« i prepoznavanju »mučenika iz naših gradova«, mons. Vukšić naveo je odlomak iz pisma kojim se jedan otac obitelji, prije negoli je bio pogubljen, posljednji put obratio svojoj ženi. U tom dirljivom pismu osobito se naglašava ljubav prema Bogu i domovini, nalaženje utjehe u Kristovoj patnji, te ponizno tješenje osobe kojoj se piše i koju se ostavlja na ovome svijetu, što sadržajno i stilski nedvojbeno podsjeća na pisma mučenika prvih kršćanskih vremena. Pismo donosimo u cijelosti: »Draga moja Anka! Ovo je posljednje žalosno pismo koje ti pišem, pun ljubavi prema tebi, pun vjere u Boga, pun ljubavi za milu domovinu Hrvatsku, pravedan, čiste duše (i u) duši ponosan, da sam svijetu samo dobro činio. Svjestan sam da u Trebinju danas živi najmanje 100 ljudi koji meni duguju svoje živote. Pripravan pred Boga kao čist dušom i tijelom nadam se u najskorije vrijeme preseliti na onaj bolji svijet, gdje nema patnje ni bolova, gdje nema zlobe ni podlosti… Moja Anka! Ja za tebe ne ću biti mrtav. Ja ću uvijek biti s tobom, na svakom koraku, a znam da ćeš za mene moliti Boga svaki dan. Ti se nemoj žalostiti. Čaša je gorka, ali se mora ispiti. I Isus je bio mučenik, mnogi sveci su mučenici. Tisuće i tisuće znanih i neznanih padoše za Boga i Hrvatsku. Ti se pridruži njihovim udovicama, pak će ti biti lakše. Počimajući ove riječi srce mi se para. Pazi mi koliko možeš moju jadnu majku i reci joj neka ne plače jer da je sina dala Bogu i Domovini, a da se jednom mrijeti mora. Izruči mi pozdrav svoj mojoj braći i sestricama, i reci da se mogu sa mnom ponositi, a ne da me se stide. Naročito mi pozdravi brata Petra u Americi, neka mi oprosti da mu nijesam pisao.

    Svu tvoju braću, Bebu, Mariju, Ranku, a naročito dio moga srca, moju Micu, neka me u molitvi ne zaboravi. Nemoj mi majku zaboraviti. Ljubi te i do zadnjeg daha na tebe misli tvoj jed(i)ni koji je bio samo tvoj Jure Kežić.« (Jure Kežić, iz Opuzena u Hrvatskoj, ubijen je 1944. u Trebinju u BiH.)

    U izlaganju je posebno istaknuto i pozvano da »kada se bavimo ovakvim temama, a posebice u nastojanju da se među svjedocima vjere pronađu konkretni slučajevi svetosti i mučeništva, treba izbjeći opasnost da se proizvodi novu mržnju, onu protiv progonitelja, jer bi to bilo kršćanski neprihvatljivo i zacijelo protiv amor fidei (ljubavi prema vjeri) svjedoka, svetaca koji su već kanonizirani, kao i onih koje tek treba otkriti i kanonski provjeriti.« Glavna zadaća cijelih društava u srednjoj i istočnoj Europi stoga je potreba čišćenja pamćenja (memoris purificatio), koja će biti utemeljena na primjeru svetaca i duhovno oslobođenje duša. »Ovo nije poziv na zaborav patnja i žrtava, niti progonitelja, već je opća ćudoredna obveza da bi se unaprijed spriječila ponovna uspostava zla, da bi se izbjegla mogućnost da zlopamćenje ima posljednju riječ, da bi se uspostavila ravnoteža između tradicije pomirenja i tradicije moći, a sve u službi poštovanja Božje volje i dostojanstva ljudske osobe na putu njezina nasljedovanja Kristova primjera«, objašnjava mons. Vukšić. Mnogi od spomenutih svjedoka vjere već su proglašeni kao blaženi i sveti mučenici (npr. 25 ukrajinskih mučenika; 38 albanskih; 5 Drinskih mučenica; razne skupine španjolskih mučenika; pojedini biskupi, svećenici, redovnici, laici). To se dogodilo zahvaljujući dokazanoj osjetljivosti i izvornom vjerskom duhu koji je vodio njihove Crkve podrijetla i Kongregaciju za kauze svetaca. Stoga je bila iznimno važna djelatna nazočnost njezina prefekta kardinala Amata. Ona je vrlo sjajna poruka: priznanje žrtvama i ohrabrenje svima koji ih nisu zaboravili da bi nastavili potragu za istinom i argumentima koji bi dokazali njihovu svetost i mučeništvo. Naposljetku je mons. Vukšić istaknuo kako je poruka svjedočenja mučenika važna također za naše pluralističko društvo jer »nakon kumira fašizma, nacizma i komunizma, božanska istina danas treba biti propovijedana protiv kumira relativizma«. U njemu nerijetko Bog biva zaboravljen. To sa sobom donosi tihu apostaziju, koja se očituje u nijekanju objektivne istine i koja, kao jedinu pozitivnu vrijednost, promiče toleranciju, dijalog i slobodu. U mjeri u kojoj se nastanio među kršćanima, relativizam se pretvara u opoziv kristologije, u svođenje Crkve na razinu humanitarne organizacije i čuvarice vlastite kulturne prošlosti, u smanjivanje sakramentalnoga dušobrižništva, u poglavito intelektualni odgoj svećenika i njihovo djelovanje u zajednici, u nijekanje prirodnoga prava, u otpor prema učiteljstvu Crkve i u promicanje tzv. autonomne savjesti. »Istinska povijest Crkve jest povijest svetosti. Sve drugo, na neki način, njezina je anti-povijest. U tu autentičnu povijest svakako ulaze svjedočanstva vjere mnoštva kršćana, a poglavito onih koji su, žrtvujući čak svoj život zbog i radi ljubavi, prerasli u svece i mučenike«, zaključuje mons. Vukšić.

    Završni govor na predstavljanju održao je prof. Jan Mikrut koji je podsjetio na neka imena biskupa i svećenika iz zemalja srednjoistočne Europe koji su doživjeli mučeništvo i progone pod komunističkim režimom te je zahvalio svima koji su sudjelovali u izdanju ovoga monumentalnog djela.

    Uz mnoge diplomatske predstavnike, među kojima su bili i Neven Pelicarić – veleposlanik države Hrvatske pri Svetoj Stolici te Slavica Karačić – veleposlanica BiH pri Svetoj Stolici, predstavljanju su nazočili i svećenici studenti Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu na čelu s rektorom Božem Radošem i vicerektorom Markom Đurinom. Sudjelovali su također i mnogi drugi hrvatski svećenici, redovnice i vjernici te studenti laici koji borave u Rimu.

    Program predstavljanja knjige glazbeno je obogatio zbor hrvatskih svećenika koji studiraju u Rimu s pet izvedbi iz hrvatske crkvene i kulturne glazbene baštine.

     
     
     
     
     
    Komentari na članak:
     
    Trenutno nema komentara.
     
    Napišite komentar:
     
    Vaše ime:
    (obavezno)
    Vaša e-adresa:
    (obavezno)
    Komentar:
    Unesite riječ "POTVRDA" za verifikaciju:
     
     
     
    Google Translate
    Google-Translate-English Google-Translate-Deutsch Google-Translate-Italiano Google-Translate-Espanyol Google-Translate-Francais Google-Translate-Polski
     
    Powered by
     
     
    Najave