• Naslovnica
  • Uvod
  • Pobijeni
  • Odjek u puku
  • Povijesne
    okolnosti
  • Pronađeni
    predmeti
  • Događanja
  • Izdavaštvo
  • Stručna djela
  • Zaglavlje
  •  
    Četvrtak, 20. lipnja 2019. |
     
    Prethodne vijesti
     
     
     
    Zagreb, 5. lipnja 2019. (
     
     
     
     
    Zagreb, 3. lipnja 2019. (Hina / Vicepostulatura) – Misu sjećanja u povodu 74. obljetnice Maceljske tragedije i žrtava Križnog puta...
     
     
     
     
    Široki Brijeg, 21. svibnja 2019. (fra Miljenko Stojić / Vicepostulatura) – Prošlih dana, baš u jeku obilježavanja...
     
     
     
     
    Stolac, 20. svibnja 2019. (cnak.ba)...
     
     
     
     
    Široki Brijeg, 7. svibnja 2019. (Ivana Karačić) – Ovih je dana iz tiska izišla knjiga »Zbornik radova s...
     
     
     
     
     
    Široki Brijeg, 16. travnja 2019. (Ivana Karačić) – Poznati portal
     
     
     
     
    Mostar, 6. travnja 2019. (Anita Martinac) – Korizmeni koncert »Requiem« W. A. Mozarta, ususret 75. obljetnici smaknuća 66...
     
     
     
     
    ŠEZDESET I ŠEST
     
    Srijeda, 04. travnja 2018. | čitanja: 395
    Pošalji članak e-poštom    Ispiši članak
     
     

    Izaći van, ići od ulice do ulice, od kuće do kuće, od brda do brda, a poglavito od fratra do fratra i to blistavo bijelo koje ih hrani i čuva.

    Nitko nikada nije poznavao vrijeme koje je odredilo da ovi fratri pjevaju i ispod zemlje i odlaze i dolaze u sredinu naroda i rukom u ruci govore sa svijetom.

    Ispod zvona svijeta ne nalaze više mira, samo šutke gledaju od postojanja do postojanja i pjevaju Ave Maria u blistavo smeđim habitima.

    Ova tvrda crvena zemlja crne prste pruža i oni s njima dijele njihove boli i viču sa svim njihovim mrtvim crvenim sudcima koji ih vrebaju, uhode, koji gore i umiru, izjedeni svojim sićušnim životom od sumporna zadaha.

    Njihove trule grudi mijenjaju se u kamene duše i oni drugi istupaju naprijed i na drugu večer njihove ruke.
    Poneke rane fratri drobe svojim crnim rukama, poneke rane liječe pjesmom i nitko ne zna zašto se šezdeset i šest ruku dodiruju, oni koji žive u dalekoj prostranoj tami, u kojoj se samo svjetla pale, otvorena – vidljiva – svugdje.

    Dio po dio, sloj po sloj drži ih Široki Brijeg i ovaj svijet i drži ih čvrsto skupljene oko tečne šutnje i ona posta gusto stiješnjena i onda je zemlja čula, kako vrijeme nikada ne umire i ostali su svijetli smiješci sa svijetlim očima potisnute k svojim kipovima koji kleče oko njih i prekrštena tama i živa, velika smrt.

    Njihovi koraci idu pokraj vremena, pokriveni tolikim sklopljenim rukama.

    Zdravko Luburić

     
     
     
     
     
    Komentari na članak:
     
    Trenutno nema komentara.
     
    Napišite komentar:
     
    Vaše ime:
    (obavezno)
    Vaša e-adresa:
    (obavezno)
    Komentar:
    Unesite riječ "POTVRDA" za verifikaciju:
     
     
     
    Google Translate
    Google-Translate-English Google-Translate-Deutsch Google-Translate-Italiano Google-Translate-Espanyol Google-Translate-Francais Google-Translate-Polski
     
    Powered by
     
    Vezane vijesti
     
     
    Srijeda, 09. rujna 2015. | čitanja: 2182
     
     
     
    Četvrtak, 21. veljače 2013. | čitanja: 2595
     
     
     
    Četvrtak, 21. veljače 2013. | čitanja: 2797
     
     
     
    Četvrtak, 21. veljače 2013. | čitanja: 8935
     
     
     
    Četvrtak, 21. veljače 2013. | čitanja: 2712
     
     
     
    Srijeda, 02. listopada 2013. | čitanja: 2695
     
     
     
    Srijeda, 07. studenoga 2012. | čitanja: 3111
     
     
     
    Utorak, 09. prosinca 2014. | čitanja: 1837
     
     
     
    Četvrtak, 09. veljače 2012. | čitanja: 3295
     
     
     
    Četvrtak, 09. veljače 2012. | čitanja: 4472
     
     
     
    Petak, 10. veljače 2012. | čitanja: 2618
     
     
     
    Petak, 10. veljače 2012. | čitanja: 2071
     
     
    Najave